петак, 16. децембар 2011.

Verujem ti sve

 
   Tamo negde 1984 čini mi se,  bio sam treći razred gimnazije, na razrednu žurku, ne sećam se baš šta je bio povod, moja dobra drugarica Biljana Pejanović donela je kasetu, sasvim crnu, sa belim setnim likom Josipe Lisac."Dnevnik jedne ljubavi". Naravno da sam znao ko je ona. Samo što sam čuo njene poznije albume, ali nikad ovaj prvi, konceptualni, o ljubavi i kraju ljubavi. Elem, tom prilikom najviše  me zaintrigirala pesma "Srela sam se s njim". Kaseta je pripadala njenom bratu, i svoj prvi odlazak u Beograd iskoristio sam da kupum LP. Najlepše što se moglo čuti - njen predivni glas i muziciranje najboljih muzičara tadašnje Jugoslavije u neverovatnim pesmama njene najveće životne ljubavi Karla Metikoša, koga nikad nije prežalila. Rado bih ovde postavio imena tih muzičara, ali bi to učinilo tekst previše stručnim, a ja želim da bude emotivan. Ipak, kuriozitet je bio unutrašnji omot albuma gde prva slova svake pesme daju reči -JOSIPI LISAC. To je bila posveta njenog muža Karla njoj. Postaviću ovde, jer želim da naročito vi mladji vidite kako je to izgledalo, kad čovek voli ženu...



    Slušao sam ploču do besvesti, sa njom se budio i uz nju tonuo u san. Potrošio sam na nju bar dve gramofonske igle. Tu nije bilo hitova, sve pesme su bile hitovi, sve su bile savršene, kako samo čovek može da napravi za voljenu ženu. Ipak, vremenom se izdvojila "Verujem ti sve".Prelepa balada sa završetkom koji glasi "Tada mili moj, verujem ti sve, verujem ti sve, verujem ti sve..." U reči tada, Josipa je otpevala svu ljubav, svu želju, svu strast prema čoveku koga voli. Te suze i tu sreću u jednoj reči malo ko je u popularnoj muzici kasnije ponovio.
    Dve-tri godine kasnije, jedne noći zapio sam se sa svojim godinu dana mlađim bratom Gigom. Na gramofonu se okretala ploča Dnevnik jedne ljubavi. Počinjala je pesma "Verujem ti sve". 
  "Ej mali, ajde slušaj, gde je vrhunac pesme?" Onako polupijan je ćutao i slušao. Kad je na kraju otpevala "Tada..." viknuo je "Ovde!"
    Gige više nema. Već punih dvadeset godina. A ja, kad god čujem "Verujem ti sve", ne znam kakva s mi osećanja. Samo znam da me boli, svaki put, sve više.

   

Нема коментара:

Постави коментар